Sastali smo se u parku Vruljica: sudionici, organizatori, žiri, moderatori i predavači.
Pozdravili smo sve u ime ZDA i najavili plan aktivnosti. Na mostu ispred restorana Ankora poslušali smo uvodno predavanje krajobrazne arhitektice Ranke Perović-Bilić koja je pričala o povijesti parka, njegovom trenutnom stanju i o suvremenim težnjama u krajobraznoj arhitekturi. Skrenula nam je pozornost na problematične djelove parka, a samo neki od njih su: bučni i neartikulirani rubovi uz prometnice, neartikuliran ulaz u park, problematična lokacija dječjeg igrališta uz veliku prometnicu, stihijska sadnja stabala i neodržavanje sjevernog dijela parka – guste borove degenerativne šume koja bi se trebala pročistiti. S druge strane, ukazala nam je na vrlo vrijedan perivojni prostor – proplanak, između pristupne prometnice prema restoranu Ankora i korita potoka s vrlo visokom vegetacijom.
S druge točke u parku, uz dječje igralište, poslušali smo izlaganje sociologinje Željke Tonković, koja je skrenula pozornost na sociološke aspekte parkova, spomenula kako je velika vrijednost što se nalazi u širom centru grada, na križanju putova i kako ima naglašeniji prolazni karakter nego karakter zadržavanja. Pohvalila je participativni i interdisciplinarni karakter radionice.
Parku Vruljica velika su prijetnja bučne prometnice koje ga okružuju i sve veće zauzimanje prostora divljim parkingom.
Prošetali smo i dijelom parka koji se minimalno koristi i nije prisutan u percepciji građana – borovom šumom gdje smo se zadržali na dijelu improviziranog novooblikovanog boćališta. Nives Kozulić, predsjednica ZDA, ukazala je na mogućnost proširenja prometnice Ulice Franje Tuđmana koja bi mogla “odrezati” još jedan dio parka.
Ukazala je na važnost ovakve radionice čiji će rezultati biti male inspirativne intervencije, ali i podloge za razgovor s Gradom, oblikovanje idejnog projekta uređenja parka, katastar stabala, sanitarnu rezidbu i sl. akcije potrebne za integralno uređenje parka.
Foto: Bojan Bogdanić
